Dana, 23.10.2017. godine Zavod za školstvo u suradnji s odgojno-obrazovnim i kulturnim institucijama HNŽ-a organizirao je obilježavanje 170. obljetnice Hrvatskog jezika u javnoj uporabi i 50. obljetnicu objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
Povodom te velike obljetnice Zavod za školstvo Mostar organizirao je i nagradni natječaj na temu „Hrvatski glas u vremenu“ na kojem su sudjelovali i učenici naše škole, a učenica devetog razreda, Anđela Vujnović, osvojila je drugo mjesto. Pjesmu donosimo u nastavku.
HRVATSKI GLAS U VREMENU
Shvati u 19. stoljeću Kukuljević Sakcinski
da hrvatskom drugi jezici nisu bliski.
Ni slični, ni topli srcu
ni nježni kao majčina ruka na licu.
Kroz koliko je samo trnja prošao
dok službenim nije postao.
Proglasiše ga manje važnim
vladari koji su sebe smatrali snažnim.
Nisu bili svjesni njegove moći
snažne oluje u sred noći.
Misliše oni da je sitan
kraj ostalih jezika manje bitan.
I dok se snažno probijao i borio
Hrvatski se mržnje oslobodio.
Napokon su neprijatelji mogli shvatiti
da ga u zaborav ne mogu baciti.
Da je moćan i nepobjediv ratnik
Hrvatima najvrijedniji zlatnik.
Sjaj jesenjeg lišća na staroj zagrebačkoj zgradi
označio je ostvarenje Ivanovoj nadi.
Na Markovom trgu u zgradi toj
služben jezik posta moj.
I dan danas jednako jak
al milozvučan kao povjetarac lak.
Svaka riječ je srcu draga
(dok je Hrvata)
nikad se neće izgubiti bez traga.
Anđela Vujnović, 9. razred
Osnovna škola Stolac