Dana, 23.10.2017. godine Zavod za školstvo u suradnji s odgojno-obrazovnim i kulturnim institucijama HNŽ-a organizirao je obilježavanje 170. obljetnice Hrvatskog jezika u javnoj uporabi i 50. obljetnicu objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Povodom te velike obljetnice Zavod za školstvo Mostar organizirao je i nagradni natječaj na temu „Hrvatski glas u vremenu“ na kojem su sudjelovali i učenici naše škole, a učenica devetog razreda, Anđela Vujnović, osvojila je drugo mjesto. Pjesmu donosimo u nastavku. 

HRVATSKI GLAS U VREMENU

Shvati u 19. stoljeću Kukuljević Sakcinski

da hrvatskom drugi jezici nisu bliski.

Ni slični, ni topli srcu

ni nježni kao majčina ruka na licu.

Kroz koliko je samo trnja prošao

dok službenim nije postao.

Proglasiše ga manje važnim

vladari koji su sebe smatrali snažnim.

Nisu bili svjesni njegove moći

snažne oluje u sred noći.

Misliše oni da je sitan

kraj ostalih jezika manje bitan.

I dok se snažno probijao i borio

Hrvatski se mržnje oslobodio.

Napokon su neprijatelji mogli shvatiti

da ga u zaborav ne mogu baciti.

Da je moćan i  nepobjediv ratnik

Hrvatima najvrijedniji zlatnik.

Sjaj jesenjeg lišća na staroj zagrebačkoj zgradi

označio je ostvarenje Ivanovoj nadi.

Na Markovom trgu u zgradi toj

služben jezik posta moj.

I dan danas jednako jak

al milozvučan kao povjetarac lak.

Svaka riječ je srcu draga

(dok je Hrvata)

nikad se neće izgubiti bez traga.

Anđela Vujnović, 9. razred

Osnovna škola Stolac